Završen Acrobatov defile svjetskih imena

1. ACROBATOV PORTFOLIO TASTING NADMAŠIO OČEKIVANJA

Najava o održavanju manifestacije sa prezenterima nekih od najjačih svjetskih vinskih kuća, ali i predstavnika destilata, maslinovih ulja te finalno zaokružena ponuda sa večerom vrhunskih hrvatskih kuhara, zagolicala je našu maštu i odvela nas na ovu manifestaciju.

Nemam običaj pisati o gastro momentima, niti davati analize sa nekih meni nepoznatih razina, no o organizaciji koja mi je poznata s obzirom da pohodim najveće vinske sajmove svijeta, reći ću samo: bravo za Acrobat koji je ovdje učinio doista sve kako bi manifestacija prošla u vrhunskom ritmu i ozračju. Degustacijski stolovi nisu bili nagurani što je inače boljka mnogih organizatora, vinari su led dobivali promptno i sva vina su bila primjereno rashlađena, photo wall na samom ulazu, prekrasan pogled sa vrha Hiltonova Garden Inna, akreditacije za posjetitelje, kvalitetne degustacijske čaše, organizacija prostora te neizostavni gastro završetak večeri sa glazbenim momentom… mislilo se na sve!

Poseban osvrt valjalo bi napisati o MasterClass radionicama koje su ove godine držale sljedeće vinske kuće: Marijan Simčić, Olivier Leflaive, Gaja, Roberto Voerzio, Frescobaldi i Dal Forno Romano. I više nego respektabilna imena, redom su punila radionice predviđene za 20-ak ljudi, no ljudi su stajali u redovima ispred sala, nebili ipak dobili priliku poslušati pokoju rečenicu iz usta slavnih vinara ili njihovih predstavnika.

Autorica teksta odslušala je onu sa šarmantnom Gaiom Gajom, slavne kćeri, slavnog oca, koja je mnogo govorila o specifičnim pristupima vitikulturi koji daje vinima Gaje ono nešto posebno. Posebno su zanimljivi njihovi načini sa kompostima kraj vinograda, koji su realno vrlo logični, no nažalost rijetko koji će vinar pribjeći takvom načinu hranidbe svojih vinograda. Osvrnula se Gaia i na aktualnu tematiku o kojoj je rekla kako su se pitanja unazad zadnjih 20-ak godina promijenila te kako su im sporedna razmišljanja o tome koje drvo koristiti i kakvoj vinifikaciji pribjeći već su im najbitnija pitanja vezana uz klimatske promjene, i to je ono čega se najviše pribojavaju. Gaja je inače „gravity flow“ vinarija što je u posljednje vrijeme u svijetu vina cijenjena činjenica. S obzirom da je Gaia Gaja, jedna vrlo opuštena mlada dama koja je sklona i našaliti se na svoj račun, posebno nas je nasmijao način komunikacije između nje i oca, sa kojim komunicira putem pisama i prepiski, pošto kako Gaia kaže, njen otac nema strpljenja dovoljno je saslušati, pa mu ona radije saopći sve što ima putem pisma. Polu vertikalni tasting vina Gaja, ponudio je sljedeća vina: Rennina 2013 i Rennina 2004, Camarcanda 2016 i Camarcanda 2000, Sperss 2015 i Sperss 1995, te Barbaresco 2016 i Barbaresco 1999. Iako sam zamjetila kako je okolinu ponajviše oduševila Camarcanda što i nije čudno s opzirom na optimalne 40-to godišnje loze i kako je riječ o jednom od najboljih položaja za super-piemontese vina, mene je 1999. godište oduševilo, s obzirom na divne netaknute kiseline, žive i još uvijek vibrantne voćne okuse, ponajviše crnog bobičastog voća i to borovnica i ribizla, a tanini su oplahnuli moje nepce te ga na tren učinili nepodobnim za daljnji tasting.

Radionica koja je slijedila, a koju sam iznimno željno iščekivala bila je Roberta Voerzia. Roberto je radionicu održao u suradnji sa kolegom koji je prevodio sa talijanskog na engleski sve što Roberto kaže (op.a.: a ponekad je nadodao i neka svoja razmišljanja). Roberto još uvijek ima svoju prvu bocu koja je proizvedena u njegovoj vinariji 1957.g., a govoreći o povijesti ove velike pijemontske kuće, njegov glas ispunjava se ponosom. Uz takav zanos jasno je da moraju proizaći izvrsna vina. Nije se mnogo osvrtao na svoju drastičnu politiku zelene rezidbe koja je vjerojatno najbrutalnija na svijetu, vjerojatno zato jer je smatrao kako je to manje-više svima poznato. No kasnije nakon radionice, u detaljnom razgovoru, saznali smo detalje kojima vas ipak ovdje nećemo zamarati (detalji poznati redakciji). Tasting je očekivano započeo Barberom iz 2017.-te, nastavio se sa Langhe Nebbiolom iz 2017.-te , te nastavio na „village level“ Barolo iz La More 2016.-ta, da bi u preostala 4 uzorka Roberto pokazao Barolo sa svojih najboljih pozicija i godišta. Teško je opisati eksploziju okusa koja se dešava u ustima kada kušate ova vina. Mirisava aromatika šumskog voća, višnje i borovnice, spajaju se na nepcu sa okusima čokolade, kože, mirisnim šumskim tlom i ribizlima. Žive i skakutave kiseline, poigravaju se i prožimaju sa okusima te potpomažu kako bi pitkost ostala natprosječna. Završetak je iznimno dug kod svih Voerzievih vina, a s obzirom na prinose po trsu, to i nije čudno. Ostaje žal što nismo mogli malo dulje provesti vrijeme na radionici sa ovim divnim vinima i njegovim osebujnim vinarom.

Nastavili smo kušanje vina na portfoliu, no s obzirom na iznimno kvalitetne izlagače kojih je bilo vrlo mnogo, morali smo se opredijeliti na tasting onih koji su nas ponajviše zanimali, tako da smo na kraju ostali uskraćeni za tasting nekih iznimnih vina. Tješi nas pomisao kako su nam sva ova vina dostupna u asortimanu Acrobata i biti će prilike da ih ponovo kušamo. U nastavku, istaknula bih ono što je na mene ostavilo najveći utisak.

Olivier Laflaive i njegov spektar vina od Meursault-a do Puligny-Montrachet-a očekivano je ispunio zadovljstvom i podsjetio nas kako je Burgundija ipak TOP of the TOP's. Teško je izvojiti neko vino, s obzirom da je cijeli spektar oduševio i doista ako ste u prilici kušajte sve.

Champagne kuća Billecart-Salmon, iako mnogo puta kušana, ponovo nas je oduševila i to posebice svojim Vintage šampanjcem iz 2008.-e sa brdom kremoznosti i snažnom aromatikom te svilenkastim mjehurićima koji djeluju na nepcu kao mikro bombice okusa.

Tua Rita i njegova perjanica Redigaffi, iako iz 2014.-te godine, oduševila je većinu posjetitelja. Ovo vino živi je dokaz kako globalno teška 2014.-ta, nije svugdje podjednako učinila štetu. Tipične toskanse arome koje svijet toliko voli, u ovom vinu dovedene su do savršenstva.

Caves d'Esclans i nihov Whispering angel također je bio prisutan, no više nas je oduševio njihov Rock Angel iz 2018.-te, koji ima još naglašeniju aromatiku, ali nježnost pravog provansalskog roséa. Ovo je doista rosé za rock zvijezde i ljetne večeri, koji nudi osvježenje, a opet puna usta arome jagoda i citrusa. Boja lososa blago daje naznaku o kojim sortama se radi, a opet privlači svojom ljepotom i pobuđuje apetit u oku promatrača.

Château La Nerthe, crvena kupaža „šatonefpepovskih“ varijeteta učinila je nostalgiju nepodnošljivom s obzirom da smo prije nekoliko godina posjetili ovaj predivan dvorac i njegovu još bolju vinariju u Châteauneuf-du-Pape. Crveno vino nevjerojatne topline, aromatike i balansa, toplih alkohola i nježne, neagresivne kiseline, odnijelo nas je ponovo u te, meni najljepše vinograde Francuske, a arome crnog bobičastog voća nadjačava aroma šljive koja čini bitnu razliku i podsjeća nas kako iako možda podsjeća na mediteransko vino, ovo nije vino mediteranskog područja.

Christian Moreau ponudio je Chablis-e od baznih do grand cru pozicija. Oduševio nas je Chablis Grand Cru Les Clos, Clos des Hospices, sa jednog od najstarijih i najpoznatijih grand cru pozicija. Kremoznost i maslačnost, protkani opet još uvijek pomalo živim metalnim aromama, ali i vibrantnim citrusima koji čine nazamislivo divan spoj na nepcu, savršen su odabir za 95-ero od 100-injak ljudi. Ovdje „ABC rule“ ne prolazi!!!

Dal forno Romano, moćno ime Valpolicelle i njegove dvije varijante crvenog vina daju finu naznaku kako vino od 14-ak posto alkohola i 17-ak posto alkohola mogu ponuditi različite, ali obje podjednako savršene opcije. Pritom pogađajući ovu višu količinu alkohola, nikada ne bih bila rekla da ovo fenomenalno izbalansirano vino ima toliko visoke alkohole. Takva vina trebala bi biti putokaz i smjernica dalmatinskim vinarima za njihove plavce male, koji ne uspijevaju naći vrhunski balans aroma i alkohola.

Prisutna je bila i kuća Dr. Loosen-a i njihovi vječni rieslinzi, no kako smo se friško vratili iz Mosela i posjete upravo toj kući nismo kušali nešto što vrlo dobro znamo iako njihovi rieslinzi spadaju u sam svjetski vrh svojom kvalitetom i aromatikom.

Kušali smo i Frescobaldijev spektar, Marchesi di Barolo, Vincent Château-Fuissé, Clarendelle - Inspired by Haut-Brion te još mnoga imena koji su također ostavili fenomenalan utisak, no nemoguće je opisati toliku količinu vina i to u jednom danu.

Na predjelu sa destilatima nismo se zadržavali, iako je djelovao iznimno privlačno,ali na početku smo se morali opredjeliti za jednu sferu degustacije. Sretni i zadovoljni, ljudi su napuštali ovaj tasting, sa mnogo riječi hvale. Nadajmo se da je ovo samo početak te kako će APT postati tradicija iz godine u godinu, a svake godine sa nekim novim Masterclassovima i pokojim novim imenom.

Piše: Manuela Plohl (15.02.2020.)
Foto: VINUM